autumn lucid dream and butterflies
ponedjeljak, 01.06.2009.
Princess Lightening and Prince Charming
Želim li stvarno pobjeći, ostaviti sve iza sebe i zaboraviti ovaj biejdan život i započeti novi ?
Bježala sam uvijek od svake pa i najmanje nevolje, okretala sam leđa svemu što nije bilo onako kako je (po meni) trebalo biti.
Zašto da i sada ne pobjegnem?
Vratimo se malko u prošlo vrijeme...
Otkada znam za sebe nisam se vidjela u ovome svijetu. Bježala sam u drugu školu, u drugi grad, drugu državu.
Promijenila desetke različitih pogleda na svijet, stilova života...
Sve to u potrazi za samom sobom. Za svojim ja. Nikako se nisam mogla uklopiti kamo god da sma otišla. Zašto?
Bilo je svega. Negdje mi nisu odgovarali ljudi, negdje posao, stan/kuća, okolina...Jednostavno se nisam mogla prilagoditi.
Sve do jednoga dana.
U nekoj tamo državi i nekom tamo gradu u nekoj tamo ulici. Hodala sam cestom već po navici razmišljajući što mi ovdje fali. Zaćudo sve je bilo kako treba. Kuća, ljudi, posao.Sve. Kao da je sve došlo na svoje mjesto. Međutim nešto je još uvijek nedostajalo. Nešto što mi je sada po prvi puta palo na pamet nakon toliko godina. Ljubav...
Možda je to nedostajalo sve ovo vrijeme. No i to se jednom moralo dogoditi. I dogodilo se upravo ovdje gdje sada stojim, na rubu iznad vrtoglavog ponora, gdje smo se sreli prvi put.
I opet se postavlja pitanje zašto?.
Dogodilo se. Voljeli smo se i sve se činilo tako savršeno. Sve do upravo ovog sada dana. Znao je za sve moje bjegove, znao je da sam sada sretna ali je isto tako znao i da je bijeg dio mog života.
Nažalost previše me volio da bi me pustio a ja sam previše voljela njega da bi mu proturječila.
To je bio moj poslejdnji bijeg. Ali ovaj put nsiam bila sama.
Stajali smo tako na rubu, primili se za ruke i zauvijek pobjegli iz ovoga svijeta, iz ovoga vremena...
...
znam da vam neće biti jasno što je ovo i potpuno to razumijem jer ipak...
tekst sam napisala u trećem srednje na temu "moji bjegovi".
naslovni likovi ubiti nisu izravno povezani sa pričom jer likovi iz priče ne predstavljaju mene i moju ljubav.
naziv mi je slučajno pao na pamet danas i likovi su iz dvije pjesme koje u biti nisu povezane ni na koji način. povezanost je iz jednog drugačijeg gledišta.ne mogu to sad ovdje točno objasniti jer trenutno ni sama sebi ne mogu dokazati da bi te dvije osobe predstvljale savršenu cjelinu. Kao Autumn i Ashes ^^...
...
ako nađem još koju priču možda je i objavim. nejdu mi kratki sastavci.mislim da je ovo najkraći sastavak koji sam ikada napisala. učim se polako izražavati svoje misli. nije lako.ljudi to ne prihvačaju. ne prihvaćaju brutalnu iskrenost.a ja jednostavno nemam potrebu lagati i pretvarati se da sam nešto što nisam.
...
sayonara ^^
ponedjeljak, 20.04.2009.
...no one said it's going to be easy but no one said it's going to be this hard either...
trying to stay lucid ...noup...nije bitno jer oni "nikad nece uspjeti, uspjeti da sanjaju"...
i tako smo mi u svome svijetu a oni u svome.homofobija ovaj put uzrokovana demoliranjem staze ispred zgrade. nadsve homofobija
subota, 04.04.2009.
life is ours we live it our way
od kad znam za sebe voljela sam pomagati ljudima. bilo frendovima ili nekom drugom.
jednostavno sam imala smisla za slusanje jos kao mala i voljela sam glumiti psihijatra.
tako je to i danas. mogu slusati jako dugo bilo koga o bilo cemu. i ono sto je mnogim mladima iritantno,
volim pricati sa starijim susjedima i slusati njihve price iz mladosti.
to je nesto sto je oduvijek na mene ostavljalo snazan dojam i mozda je to razlog zasto se dobro slazem sa svim onim dedama i bakama koji zive u mom ulazu i susjednim. nikada mi nije bio problem
pricati s necijim starcima. ne znam .takva sam. postujem starije osobe. zapravo tu mogu doc do druge teme a to je moja fascinacija svim bicima. oduvijek sam voljela proucavati ljude, njihovo ponasanje u
odredjenim situacijama, reakcije, razmisljanja itd. volim se staviti u tudju kozu i gledati ocima iz druge perspektive sto mi je cesto u zivotu pomoglo da ostanem prisebna u teskim situacijama.
oni koji me poznaju znaju da su mi se uvijek mogli pozaliti u vezi bilo cega i kada kazem da me frend/ica moze probuditi u bilo koje doba noci makar i da bi ju/ga poslusala samo na 5 min onda to i ozbiljno mislim.
da mislim da bi bila dobar psihijatar sto se toga tice. ali opet s druge strane kada tako razgovaram s nekim potpuno se mogu staviti u tudju kozu i suosjecati s njim i tu je problem jer puno tih emocija zadrzim za sebe.
jednom mi je jedna draga osoba rekla da to sto volim pomagati drugima je jako lijepo i ispunjava osobu ali isto tako je i jako iscrpljujuce. onaj koji je spreman dati sve za druge gubi na taj nacin dio sebe jer nikome nije savrseno uvijek
i cak i najpozitivnija osoba ima losih trenutaka u zivotu. u tim trenucima trazi nekoga tko ce pomoci njoj.o da itekako sam svijesna toga jer mi se vec puno puta dogodilo. bilo je trenutaka kada sam odustajala od svega kada sam osjecala da sam
ostala bez svojeg ja i da moje ja vise nije ja . mrzila sam te trenutke i cesto sam pozeljela da me nema ali pronasla sam izlaz iz svega toga. ali da se mogu vratiti unazad zeljela bih prozivjeti sve to opet. bilo je jako tesko ali to me osnazilo i naucilo puno toga o zivotu.
kao sto se i veli :"sto te ne ubije to te ojaca". ponekad je dobro raditi pogreske jer na njima se uci i one nas cine upravo ljudima. a ljudi su cudna bica ^^
citam : "Mravinjak" ; by : Margit Kafka i " Tvrdo kuhana zemlja cudesa i kraj svijeta" ; by : Haruki Murakami
petak, 20.03.2009.
break the silence
ovaj tjedan smo na faksu raspravljali o pitanjima poput :smrtne kazne, da li se bracni par bez djece moze isto smatrati obitelji, da li se zice od gitare mogu pomicati samo lijevo-desno ili i naprijed-nazad.
pa krenimo iz pocetka.
o smrtnoj kazni iliti death punishment, capital punishment i inim nazivima pricali smo na engleskom nakom sto je jedna cura imala seminar o tome.bio je to prvi put da je netko osim profesorice eksuali nesto i komentirao o seminaru. ali uglavnom se to svelo na raspravu izmedju profesorice, mene i jos jednog momka.
prof je bila za, mi smo bili protiv. nas glavni argument :svi su zivoti jednako vrijedni i tko smo mi da si dajemo to pravo da odlucujemo tko zasluzuje zivot a tko ne. raspravljali smo oko sat vremena i tokom tog uglavnom smo provlacili moralna/psiholoska/socioloska pitanja. na kraju nismo dosli do zakljucka ali je skoro doslo do vrijedjanja i tucnjave ali nenamjerno. i to nakon sto je jedan treci momak pitao ovog prvog da li bi isto bio protiv smrtne kazne da se radi o ubojici njegove obitelji. ne bi sada htjela konkretizirati ni prozivati nikoga ali tu se radilo o konkretnom slucaju bliskom tom trecem momku. moje stajaliste je da ne mozes znati kako ces reagiratu u nekoj situaciji dok se u njoj i sam ne nadjes. ali i pokraj toga ostajem pri tome da sam nacelno protiv jer gledam na duze staze. mislim da se time ne bi rijesio ni konkretan problem ni opca situacija a i sami bi mi postali ubojice. bez obzira radilo se tu o hladnokrvnom ubojici/ silovatelju itd.ipak bi mi na taj nacin pokazali da i sami obezvrijedjujemo ljudski zivot. ako ti nije istina onda bi svatko mogao odluciti svojevoljno da nekoga smatra ne vrijednim zivota i uzeti mu pravo na opstanak.ja sam radje za drustveno korisni rad kako bi se ta osoba oduzila drustvu.to naravne ne bi vratilo ono sto je oduzeo ali bi sveukupno gledano bilo korisno. na stranu sad zakone. ni jedan slucaj nije isti kao drugi kao sto ni jedne dvije osobe nisu iste.pa se tako ni zakon ne moze donesti na temelju svakog slucaja nego na temelju neke statistike i istrazivanja.u jednom trenutku dovelo se u raspravu i pitanje jesu li ljudi evoluirali od pocetka postojanja do danas.znam da se moje misljenje tu ne podudara s mnogima ali ja mislim da nismo. zasto? evo zasto : mozda smo naucili neke nove stvari, mozda smo izumili neke nove stvari ali gledajuci fizioloski i fizicki nase je tijelo prije oslabilo i postalo podloznije ozljedama nego sto je to bilo prije. ne zivimo duze i zdravije zato sto smo postali otporniji nego zato sto smo izumili sredstva/pomagala koja nam to omogucuju. nacinili smo si odjecu, izgradili kuce, pronasli ljekove za mnoge bolesti...ali mi sami ostali smo u sustini jednaki. naravno skrenuli smo s teme i u drugim smjerovima tokom rasprave ali mislim da je ovo cisto dosta sto se prepricavanja tice.
druga rasprava odrzana je danas na seminaru obiteljske pedagogije i tu smo se skoro frendica i ja posvadjale s asistenticom. tvrdile smo da se mladi bracni par moze smatrati obitelji cak i ako nema djecu.jer kao po nekoj definiciji temelj obitelji je dijete. po tome dakle bracni par bez djeteta ne cini obitelj. u tom slucaju bi za bracu i sestre koji nemaju svoju djecu i nemaju roditelje mogli reci da nisu obitelj sto mi je malko apsurdno ne? daklem ja smatram da bracni apr koji zivi zajedno moze ciniti neku vrst obitelji.kao sto i samohrani roditelj i dijete to cine itd. dosta i o tome
i za kraj ono najzanimljivije : ja i Dean velismo da se zica na gitari moze micat lijevo -desno ali i gore-dolje. naravno to necete radit sam tak ali tehnicki gledano moze se i tocka. ^^
p.s. sretan vam svima pocetak proljeca... jeii ^^
p.p.s. bijah u Sloveniji prije tjedan i pol. na Bledu i Bohinju i bilo je prekrasno.. osobno nemam nista protiv ni jedne druge zemlje/nacionalnosti/religije itd. u generali.
p.p.p.s. sayonara
i da ne zaboravim--
citam : Murakamija : "Kokkyo no minami, taiyo no nishi"
slusam : "Autumn Sun" by Siddharta
srijeda, 18.02.2009.
some things people just won't get if you don't spoke in their way
neke stvari jednostavno nema smisla objasnjavati drugima jer ako i sami tako ne osjecaju onda nece shvatiti.
neko djelo nam se svidi ako ga shvatimo ili ako se mozemo poistovjetiti s radnjom / likovima / samim autorom. ponekad je to osjecaj kao da je netko uspio interpretirati nase vlastite osjecaje i misli i staviti ih na papir na nacin na koji to sami nismo uspjeli. a ponekad jednostavno dodje do zelje da nas netko razumije i onda se krivo poistovjecujemo s djelima koja u biti nemaju veze s nama. neki jednostavno ne znaju kako da privuku pozornost i onda se povlace za toliko kliseiziranim djelima i autorima a zapravo ne znaju o cemu pricaju. zelja za pozornoscu moze dovesti samo do jos veceg ocaja ako se krene krivim putem. i kada takva osoba postane podsmjehom drustva zasto da ju odbacimo? nismo li se svi barem jednom nasli u situaciji kada smo zeljeli nesto promijeniti i kada se nismo osjecali primijeceno ili prihvaceno.
ovo nije moja ispovijed. ovo se odnosi na sve. cak i ako ne shvatis bit i poruku. onda mozda samo nisam pisala na tvojoj frekvenciji 
kao sto i naslov veli.
a neke stvari i ne treba razumjeti. na poslijetku, nije sve nasa stvar 
listen : Quick drowning or slow sinking by Fat Prezident
sayonara
četvrtak, 12.02.2009.
the increadible facts that can save your life or...you can just have some fun ^^
chapter II.
mladica graha najbolje raste u okolini u kojoj se pusta death metal ili neka slicna zesca glazba.
to je znanstveno dokazano.
listening : Overflow; Through dept. Store album
četvrtak, 05.02.2009.
have you ever fell in love with a song...
smrznute maline. ne to nije pjesma . to su smrznute maline.
pjesmi ima nekoliko. kao npr : "..." od Siddharte, "EMBH" i "Nights underneath your Window" od Debelog precjednika, "Chloroform Perfume" , "Kansas City 90210" "Autumn's Monologue", "The Fiction we live", "Pioneers" od From Autumn to Ashes, "Chapter IV" od Estatic Fear-a, "Break the Silence", "Reconsidering the Inevitable" "Princess Lightning" od This day will burn-a, "Wisdom and a Cage", "Perennial Sophia", "Summer Night City", "Lemuria", "Ginnungagap" od Theriona...ima ih jos ali ovo su neke od najdrazih mi pjesama trenutno i inace vec dulje vrijeme.
enivej...opet cu postati emo.ali ne onaj tipicni emo . recimo happy emo.naime.konacno izadjoh iz te neke debilne ljuske i sada sam to ja. kad mi je smijesno i kad sam sretna smijem se, kad sam tuzna placem. kada ne osjecam nista onda cu se tako i ponasam. mogu naravno jos i dat svoj stav prema mnogima koji se prave da su nesto sto nisu. mogu rec da odjebu od mene ali necu jerbo nisam takva.jebiga osjecajna sam. nadasve. take it or leave it.
i za kraj pouka : ne posudjujte stvari do kojih vam je stalo. nikome. to nije dobro. budite skrti i sacuvajte ono sto je vase. ako nekog bas toliko zanimaju razlozi nek me pita uzivo ili na msnu da sad ne pisem tu.
listen: Mother Earth by Within Temptation
sayonara
utorak, 27.01.2009.
the increadible facts that can save your life or...you can just have some fun ^^
chapter one:
ako u novom Zetovom tramvaju stanete drito ispod zvucnika ,u trenutku kad teta pocne pricat imate osjecaj kao da zvuk izlazi iz vase glave
nadasve je cudno kako ljudi funkcioniraju
"sto vise letimo to manji izgledamo onima koji zive na zemlji"
--Nietcze
petak, 23.01.2009.
Live and let live.Nivard
Jeste li znali da su pank i metal dvije potpuno iste vrse glazbe? i da se doticne dvije supkulture piplza potpuno isto oblace i svi oni zazivaju sotonu...ROFL...ROFL...ROFL.naime to nije mojih usta komentar vec nadasve pametan *not* zakljucak doticnih ljudi.prvo sam pokusavala doci k sebi od smijeha a onda sam se zgadila nad
ostalim sadrzajem.naime sve to nalazi se ovdje...
.idite i vidite.reci cu samo da zaista zalim te ljude.ne zbog onoga sto slusaju ili sto oblace vec zbog njihovog maloumnog razmisljanja.ako su vec htjeli nesto dokazat mogli su bar stavit neke druge slike a ne onog kjutnog plavokosov metalca i znati bar to da panker bas i nece slusati gotic metal ^^.ali tako to bude kad debili idu komentirati nesto o cemu nemaju pojma.ovaj post bi posvetila svim svojim dragim prijateljima, ali i onima koje ne znam, koji nemaju takva razmisljanja unatoc tome sto ih zanimaju drukcije stvari.a hvala Bogu ima ih.oni ce reci da ih plasi neki goticar kojeg vide na ulici i da ne mogu smisliti ono "deranje" i svi cemo se na to nasmijati i nastaviti pricati dalje najnormalnije.takve ljude stvarno cijenim kao prijatelje i uvijek mi je zanimljivo cuti kako oni vide nesto sto je meni normalno ali isto tako vidjeti reakciju na moj kometar o necemu sto je njima normalno ^^
to je to sto se tice prvog dijela naslova...
Nivard de Chassepierre je glavni lik knjige "Le Passeur de Lumiere" iliti "Prenositelj svijetla" po nasem.ne znam zasto,ali danas mi je to ime palo na pamet kada sam setala svoju pas. Tu sam knjigu kupila na proslogodisnjem Interliberu potaknuta zanimanjem za vitestvo i srednji vijek. Kniga prati pricu mladog staklara Nivarda pocevsi od godine 1113.Nivard se sklopom okolnosti pridruzuje skupini vizezova i krece prema Istoku kako bi popunio paletu staklarskih boja. Prica prikazuje odrastanje i zlu sudbinu Nivardovu.na svom putu pronalazi ljubav zivota postaje vitezom,dobiva potomke i u jednom trenutku se cini da je njegova potraga zavrsena.ali nazalost namijenjena mu je drukcija sudbina.potraga za savrsenstvom se nastavlja kada Nivard ostane bez svega...
Tuzna prica o ljudskoj sudbini belgijskog knjizevnika Bernarda Tirtiauxa. preporucam svima koje imalo zanima povijest ali i ostalima koji su sposobni progutati i drugu stranu .
bilo bi to dosta blogiranja za danas.
sayonara ^^
srijeda, 21.01.2009.
the way it will be.drivers license
naviknite se odma u pocetku.ne pisem kvacice i crtice iznad slova c,s i z.naviknite se odma i na mala slova iza tocke.ako se kojim slucajem i dogodi velko slovo jebiga.kako bi rekao prof.Skaric:"razlika izmedju tvrdog i mekog c s kvacicom uopce ne bi trebala postojati.najbolje bi bilo samo pisati crticu iznad ili jendostavno ne pisati nista.". i ja se s time nadasve slazem 
. eto smatrah svojom duznoscu upoziriti vas koji eventualno budete citali a jos to ne znate.
druga stvar koja zasluzuje da bude objavljena je cinjenica da konacno polozih vozacki.idem po dozvolu sutra ili preksutra
. doslo je ko naruceno taman tjedan dana prije isteka roka od polozenih "propisa" .iz cetvrtog pokusaja al bolje ikad nego nikad.jedina losa strana price je da sad necu moc piti kad cu ic vanka autom
.pa cu stoga i dalje ic toliko voljenim javnim prijevozom uglavnom. to bi valjda bilo to za danas.obecala sam jedan post na tjedan a ovo su vec dva stoga ne ocekujte nista iducih tjedan i pol s obzirom i na skorasnji pocetak rokova na faksu.jupii jedva cekam
.
listening : Jeremy; by: Pearl Jam
reading : Howl's Moving Castle; by: Diana Waynne jones
sayonara
